četvrtak, 10. prosinca 2009.
srijeda, 9. prosinca 2009.
Sastanak grupe za medijske akcije
Sastanak grupe za medijske akcije održat će se ovaj petak, 11.12.2009., u 17h u prostorima Zelene akcije (Frankopanska 1).
Sastanci grupe su otvoreni i svi zainteresirani mogu se pridružiti!
Vidimo se!
Sastanci grupe su otvoreni i svi zainteresirani mogu se pridružiti!
Vidimo se!
utorak, 8. prosinca 2009.
Stop cenzuri - sloboda novinarima!
Skupština HND-a smatra da je opća medijska situacija u Hrvatskoj na najnižim razinama u posljednjih desetak godina. Skupština HND-a zadužuje Izvršni odbor HND-a da na Dan ljudskih prava, 10. prosinca, organizira prosvjedni skup ispred Novinarskog doma u Zagrebu, kojim bi se ukazalo na sadašnje neodrživo medijsko stanje u Hrvatskoj!
Hrvatsko novinarsko društvo na Dan ljudskih prava, u četvrtak, 10. prosinca, u 11,30h na platou ispred Novinarskog doma u Perkovčevoj 2 u Zagrebu organizira prosvjedni skup pod imenom STOP CENZURI - SLOBODA NOVINARIMA. Cilj prosvjeda je upozoriti na loš položaj novinara u medijima. Nakon vrlo kratkih istupa nekoliko govornika, krenut ćemo od Rooseveltova trga Savskom ulicom, pa skrenuti u Crnatkovu te Runjaninovu ulicu gdje se nalazi zgrada Ministarstva kulture. Tamo ćemo za ministra kulture Božu Biškupića predati deklaraciju - skup kratkih zahtjeva, te se vratiti Marulićevim trgom opet do Perkovčeve.
Dođimo svi na naš novinarski prosvjed!
Zdenko Duka, predsjednik HND-a
"Ne dopustimo da zbog nesolidarnosti ne bude nikog tko bi digao glas kad dođe red na nas (da nam se oduzmu Ustavom zajamčena ljudska prava)!"
Dođite i podržite!
Hrvatsko novinarsko društvo na Dan ljudskih prava, u četvrtak, 10. prosinca, u 11,30h na platou ispred Novinarskog doma u Perkovčevoj 2 u Zagrebu organizira prosvjedni skup pod imenom STOP CENZURI - SLOBODA NOVINARIMA. Cilj prosvjeda je upozoriti na loš položaj novinara u medijima. Nakon vrlo kratkih istupa nekoliko govornika, krenut ćemo od Rooseveltova trga Savskom ulicom, pa skrenuti u Crnatkovu te Runjaninovu ulicu gdje se nalazi zgrada Ministarstva kulture. Tamo ćemo za ministra kulture Božu Biškupića predati deklaraciju - skup kratkih zahtjeva, te se vratiti Marulićevim trgom opet do Perkovčeve.
Dođimo svi na naš novinarski prosvjed!
Zdenko Duka, predsjednik HND-a
"Ne dopustimo da zbog nesolidarnosti ne bude nikog tko bi digao glas kad dođe red na nas (da nam se oduzmu Ustavom zajamčena ljudska prava)!"
Dođite i podržite!
Akcija za Franju Kardaša
Slike s akcije studenata FPZG-a za Franju Kardaša, 7.12.2009.
Danas, 8.12., deveti je dan štrajka glađu gospodina Kardaša, a sa štrajkom nastavlja i dalje, dokle god netko od nadležnih ne reagira, dokle god ne prestanu okretati glavu i ne skrenu pogled na slova ispisana na papiru. Franin zahtjev - nikakve privilegije, nikakav luksuz, već temeljno ljudsko pravo - normalan život za svoju bolesnu kćer.
Na porti Fakulteta političkih znanosti još uvijek je škrabica u koju možete staviti priloge za Franju, koji će mu u petak biti uplaćeni na žiro račun.
Navratite do Franje! Zapamtite da nas ponekad na hladnoći može ugrijati jedino toplina srca.
nedjelja, 6. prosinca 2009.
Ne ignorirajmo vapaje onih kojima je potrebna pomoć! Pridružite se!
Dragi/drage građani/građanke,
pozivamo Vas na iskazivanje podrške, i moralne i financijske, gospodinu Franji Kardašu koji već šest dana štrajka glađu ispred Ustavnog suda u centru Zagreba te se na taj način bori za svoju bolesnu kćer. Podsjećamo, njegova kćer Monika boluje od čak tri bolesti (dijabetesa, celijakalije i upale štitnjače), njezini roditelji nemaju primanja, zbog bolesti maloj Moniki je potrebna posebna vrsta prehrane za koju njeni roditelji moraju izdvojiti 5000kn mjesečno, a država se nije udostojila ni da Monikinoj mami ili tati dodijeli status roditelja njegovatelja kako bi im barem malo olakšala situaciju.
Od jutra će na porti Fakulteta političkih znanosti biti postavljena škrabica u koju ćete moći ubaciti novčane priloge. U 12h bi se našli ispred ulaza na Fakultet i od tamo se uputili prema Ustavnom sudu u Varšavskoj 3 na Cvjetnom trgu. Tamo bismo sjeli s gospodinom Kardašem, dali mu moralnu potporu kao i sve donacije koje smo uspjeli prikupiti.
Stoga, pozivamo Vas sve da svojim dolaskom i davanjem potpore zajednički pokušamo nešto učiniti, da izvršimo medijski pritisak na odgovorne svojom prisutnošću i davanjem novčanih priloga pomognemo obitelji Kardaš. Gospodin Franjo Kardaš, ponavljamo, štrajka već 6 dana i sigurno neće još tako dugo moći izdržati. Svatko od Vas može sutra izdvojiti barem sat vremena slobodno, kao i nekoliko desetaka kuna kako bi pomogao.
Svatko od Vas se može naći u ovako teškoj situaciji. Kada bi se u njoj našli, i Vi bi ste se odlučivali na ovako radikalne i očajničke poteze baš kao što je to učinio gospodin Franjo Kardaš. I vi biste vapili za pomoći odgovornih institucija i drugih građana. Pokažite solidarnost i ispunite svoju moralnu i građansku dužnost tako što ćete podržati ovu inicijativu!
Zapamtite da nas ponekad na hladnoći može ugrijati samo toplina srca!
pozivamo Vas na iskazivanje podrške, i moralne i financijske, gospodinu Franji Kardašu koji već šest dana štrajka glađu ispred Ustavnog suda u centru Zagreba te se na taj način bori za svoju bolesnu kćer. Podsjećamo, njegova kćer Monika boluje od čak tri bolesti (dijabetesa, celijakalije i upale štitnjače), njezini roditelji nemaju primanja, zbog bolesti maloj Moniki je potrebna posebna vrsta prehrane za koju njeni roditelji moraju izdvojiti 5000kn mjesečno, a država se nije udostojila ni da Monikinoj mami ili tati dodijeli status roditelja njegovatelja kako bi im barem malo olakšala situaciju.
Od jutra će na porti Fakulteta političkih znanosti biti postavljena škrabica u koju ćete moći ubaciti novčane priloge. U 12h bi se našli ispred ulaza na Fakultet i od tamo se uputili prema Ustavnom sudu u Varšavskoj 3 na Cvjetnom trgu. Tamo bismo sjeli s gospodinom Kardašem, dali mu moralnu potporu kao i sve donacije koje smo uspjeli prikupiti.
Stoga, pozivamo Vas sve da svojim dolaskom i davanjem potpore zajednički pokušamo nešto učiniti, da izvršimo medijski pritisak na odgovorne svojom prisutnošću i davanjem novčanih priloga pomognemo obitelji Kardaš. Gospodin Franjo Kardaš, ponavljamo, štrajka već 6 dana i sigurno neće još tako dugo moći izdržati. Svatko od Vas može sutra izdvojiti barem sat vremena slobodno, kao i nekoliko desetaka kuna kako bi pomogao.
Svatko od Vas se može naći u ovako teškoj situaciji. Kada bi se u njoj našli, i Vi bi ste se odlučivali na ovako radikalne i očajničke poteze baš kao što je to učinio gospodin Franjo Kardaš. I vi biste vapili za pomoći odgovornih institucija i drugih građana. Pokažite solidarnost i ispunite svoju moralnu i građansku dužnost tako što ćete podržati ovu inicijativu!
Zapamtite da nas ponekad na hladnoći može ugrijati samo toplina srca!
subota, 5. prosinca 2009.
pismo kolege s EFZG-a "sit-in studenata pred Ministarstvom: priča o neuzvraćenoj ljubavi"
Za Knjigu dojmova:
Sit-in studenata pred Ministarstvom: priča o neuzvraćenoj ljubavi
Tmurno je, oblačno, prohladno, vremenske prognoze ukazuju na kišu. Dominira tipično siv kasnojesenski vremenski kolaž. Jedan od onih koji u svojoj bezličnosti guta sve formate postojanja, brišući im sadržaj i smisao, a u našoj društvenoj vremensko-prostornoj dimenziji toliko uobičajen čak i onda kad ga ne vidimo. Nedostaje tek kiša da ispere i otjera one malobrojne studente okupljene pred Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, koji još nemaju volje prihvatiti rezignaciju kao životni moto i model svakodnevne egzistencije, usprkos neprestanom i snažnom pritisku obezličenog svijeta politike i korporativne kulture u čijem ritmu već mnogi neumorno (rijetki i dobrovoljno) odavno plešu. Isprala bi kiša možda i njih, ali nema tog dažda koji će isprati nebrigu, licemjerje, podvale i sramotno ponašanje instutucije znane kao Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa i njezinih zaposlenika. Na kraju dana, što god učinili, njihovo je ponašanje neisperivo. No, krenimo redom.
Mali funkcionari i velike taštine
U organizaciji studenata Fakulteta političkih znanosti, kojima su se pridružile kolegice i kolege pojedinih drugih fakulteta, zamišljeno je okupljanje pred Ministarstvom, predaja kuvertiranih zahtjeva za besplatnim obrazovanjem te formiranje kruga oko zgrade Ministarstva držeći se za ruke. Simboličnim zagrljajem funkcionalno je odaslan poziv za prestankom ignoriranja i oglušavanja o studentske precizno i beskompromisno formulirane ciljeve vezane za besplatno obrazovanje na svim obrazovnim razinama kao i izvršen pokušaj osvješćivanja medijski svakodnevno manipulirane javnosti o nužnosti suprotstavljanja malignoj praksi nezadrživih nasrtaja na temeljna ljudska prava i vrijednosti.
Međutim, dok za studente adresa Ministarstva nedvosmsleno predstavlja mjesto kojem se treba uvijek iznova obraćati kao instituciji koja nominalno štiti javni interes, ministarski birokratski ešalon svoju poziciju (gledano i urbanistički) doživljava kao mjesto mira, tišine, odomra i, prije svega, odmaka od te zamorne studentske "dječurlije" i njihove dernjave.
Ne, nema afekcije između ovih skupina, koliko god oni bili nominalno prezentirani kao "suradnici", osobe među kojima se njeguje "prijateljski odnos", kotačići u istom mehanizmu. Nikada afekcije nije ni bilo, jer briga o općem interesu ne stanuje na adresi Ministarstva. Tamo stanuju mali funkcionari i velike taštine a jedina briga koju njeguju neraskidivo je zakovana u revno i uredno održavanje postojećeg dobro uhodanog sustava nerazmišljanja, koji počinje već s prvim danom škole, a tamo gdje je moguće i dodatno induciranog pretpostavkama i okolnostima za njegovo masno naplaćivanje, tzv. poticanje izvrsnosti. Uostalom, trebaju nam "izvrsni kadrovi" koji će lakše tržiti naučeno, a ne radna snaga sposobna kritički razmišljati.
Sit-in - siti obećanja
U trenutku kad je studentski zagrljaj biva protumačen kao još jedna paradna razbibriga dosadnih geliptera, odgovor stiže u obliku formiranja klasičnog sit-ina, organizacijski vrlo kvalitetno provedenog, kojim se svjesno blokirao izlaz iz Ministarstva i ušlo u konfrontaciju s zaposlenicima Ministarstva koji su htjeli izaći, s namjerom uzrokovanja minimalne neugodnosti koja će pokušati potaknuti promišljanje visokoobrazovne strategije, ciljeva, politike, planova ili kako god se već zvao sustavni model odbijanja pristanka na zahtjeve čvrsto utemeljene u samom temelju društva.
Umjesto ministra govorili su njegovi podređeni. Govorili su biranim rječnikom s nevjerojatnim izrazima gađenja na licima, premda je razina intenziteta konfrontacije bila minimalna i premda je bilo savršeno jasno da je samo pitanje minute kada će ih policija osloboditi "zatočeništva" u Ministarstvu. Na uzastopne studentske povike 'Sjednite s nama' nitko nije sjeo. Pločnik je hladan, a fotelja u Ministarstvu udobna. Ipak, kao što znamo, manje se sjedi u foteljama a više na ušima, inače bi već odavno čuli i razumijeli.
Medijski spektakl
Suprotno Ministarstvu jako dobro čuju mainstream mediji u Hrvatskoj (javni ili korporativni svejedno), ali samo ono što njima odgovara. Ljudi moraju biti informirani, objektivnost je ipak opcionalna. Prigovor o želji studenata za medijskim senzacionalizmom treba otkloniti jer na medije ionako ne mogu utjecati, ali i zbog unaprijed formiranog medijskog stava kako će izvještavati o studentskoj borbi za besplatno obrazovanje. Što god studenti učinili, bilo javni bilo korporativni mainstream mediji pronaći će način za fabriciranjem onog što se doista dogodilo i nepromjenjivom produkcijom etiketa i najperfidinje difamacije. Blokada nastave etiketirat će se "terorom manjine nad većinom", prosvjed obezvrijediti zbog navodnog malog odaziva, a sit-in okarakterizirati protestom "na rubu incidenta". Preostaje tek uz postojeće metode pronalaziti nove, kreativne, maštovite ali i neugodne po nositelje funkcija državne vlasti dok se na mainstream medije pritom ne treba obazirati. Ako je nešto izvjesno, onda je to neodustajanje od želje za promjenom postojećeg stanja.
Zbogom, apatijo
U glavama većine ljudi je tmurno, zagušljivo, oblačno, poput vremena ovih dana, ne vide izlazak iz kruga koji nisu svjesno odabrali, povlače se u sebe. Onima koji im kroje sudbinu tako ustupaju najjaču municiju - svoju šutnju, strah i apatiju. Studenti su svježi dah u glavama olovnim od svakodnevne manipulacije, stresa, fizičkog i psihičkog iscrpljivanja, otuđivanja. Neprekidno se stvarnost pokušava prikazati nepromjenjivom, zadatom. Duh slomiti skepsom. Zaboravljaju da je naš razigrani duh još gladan rasprava, tribina i, prije svega, želje za promjenom. Nadam se i vaš.
Domagoj Mihaljević
(student 4. god. EFZG-a)
Sit-in studenata pred Ministarstvom: priča o neuzvraćenoj ljubavi
Tmurno je, oblačno, prohladno, vremenske prognoze ukazuju na kišu. Dominira tipično siv kasnojesenski vremenski kolaž. Jedan od onih koji u svojoj bezličnosti guta sve formate postojanja, brišući im sadržaj i smisao, a u našoj društvenoj vremensko-prostornoj dimenziji toliko uobičajen čak i onda kad ga ne vidimo. Nedostaje tek kiša da ispere i otjera one malobrojne studente okupljene pred Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, koji još nemaju volje prihvatiti rezignaciju kao životni moto i model svakodnevne egzistencije, usprkos neprestanom i snažnom pritisku obezličenog svijeta politike i korporativne kulture u čijem ritmu već mnogi neumorno (rijetki i dobrovoljno) odavno plešu. Isprala bi kiša možda i njih, ali nema tog dažda koji će isprati nebrigu, licemjerje, podvale i sramotno ponašanje instutucije znane kao Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa i njezinih zaposlenika. Na kraju dana, što god učinili, njihovo je ponašanje neisperivo. No, krenimo redom.
Mali funkcionari i velike taštine
U organizaciji studenata Fakulteta političkih znanosti, kojima su se pridružile kolegice i kolege pojedinih drugih fakulteta, zamišljeno je okupljanje pred Ministarstvom, predaja kuvertiranih zahtjeva za besplatnim obrazovanjem te formiranje kruga oko zgrade Ministarstva držeći se za ruke. Simboličnim zagrljajem funkcionalno je odaslan poziv za prestankom ignoriranja i oglušavanja o studentske precizno i beskompromisno formulirane ciljeve vezane za besplatno obrazovanje na svim obrazovnim razinama kao i izvršen pokušaj osvješćivanja medijski svakodnevno manipulirane javnosti o nužnosti suprotstavljanja malignoj praksi nezadrživih nasrtaja na temeljna ljudska prava i vrijednosti.
Međutim, dok za studente adresa Ministarstva nedvosmsleno predstavlja mjesto kojem se treba uvijek iznova obraćati kao instituciji koja nominalno štiti javni interes, ministarski birokratski ešalon svoju poziciju (gledano i urbanistički) doživljava kao mjesto mira, tišine, odomra i, prije svega, odmaka od te zamorne studentske "dječurlije" i njihove dernjave.
Ne, nema afekcije između ovih skupina, koliko god oni bili nominalno prezentirani kao "suradnici", osobe među kojima se njeguje "prijateljski odnos", kotačići u istom mehanizmu. Nikada afekcije nije ni bilo, jer briga o općem interesu ne stanuje na adresi Ministarstva. Tamo stanuju mali funkcionari i velike taštine a jedina briga koju njeguju neraskidivo je zakovana u revno i uredno održavanje postojećeg dobro uhodanog sustava nerazmišljanja, koji počinje već s prvim danom škole, a tamo gdje je moguće i dodatno induciranog pretpostavkama i okolnostima za njegovo masno naplaćivanje, tzv. poticanje izvrsnosti. Uostalom, trebaju nam "izvrsni kadrovi" koji će lakše tržiti naučeno, a ne radna snaga sposobna kritički razmišljati.
Sit-in - siti obećanja
U trenutku kad je studentski zagrljaj biva protumačen kao još jedna paradna razbibriga dosadnih geliptera, odgovor stiže u obliku formiranja klasičnog sit-ina, organizacijski vrlo kvalitetno provedenog, kojim se svjesno blokirao izlaz iz Ministarstva i ušlo u konfrontaciju s zaposlenicima Ministarstva koji su htjeli izaći, s namjerom uzrokovanja minimalne neugodnosti koja će pokušati potaknuti promišljanje visokoobrazovne strategije, ciljeva, politike, planova ili kako god se već zvao sustavni model odbijanja pristanka na zahtjeve čvrsto utemeljene u samom temelju društva.
Umjesto ministra govorili su njegovi podređeni. Govorili su biranim rječnikom s nevjerojatnim izrazima gađenja na licima, premda je razina intenziteta konfrontacije bila minimalna i premda je bilo savršeno jasno da je samo pitanje minute kada će ih policija osloboditi "zatočeništva" u Ministarstvu. Na uzastopne studentske povike 'Sjednite s nama' nitko nije sjeo. Pločnik je hladan, a fotelja u Ministarstvu udobna. Ipak, kao što znamo, manje se sjedi u foteljama a više na ušima, inače bi već odavno čuli i razumijeli.
Medijski spektakl
Suprotno Ministarstvu jako dobro čuju mainstream mediji u Hrvatskoj (javni ili korporativni svejedno), ali samo ono što njima odgovara. Ljudi moraju biti informirani, objektivnost je ipak opcionalna. Prigovor o želji studenata za medijskim senzacionalizmom treba otkloniti jer na medije ionako ne mogu utjecati, ali i zbog unaprijed formiranog medijskog stava kako će izvještavati o studentskoj borbi za besplatno obrazovanje. Što god studenti učinili, bilo javni bilo korporativni mainstream mediji pronaći će način za fabriciranjem onog što se doista dogodilo i nepromjenjivom produkcijom etiketa i najperfidinje difamacije. Blokada nastave etiketirat će se "terorom manjine nad većinom", prosvjed obezvrijediti zbog navodnog malog odaziva, a sit-in okarakterizirati protestom "na rubu incidenta". Preostaje tek uz postojeće metode pronalaziti nove, kreativne, maštovite ali i neugodne po nositelje funkcija državne vlasti dok se na mainstream medije pritom ne treba obazirati. Ako je nešto izvjesno, onda je to neodustajanje od želje za promjenom postojećeg stanja.
Zbogom, apatijo
U glavama većine ljudi je tmurno, zagušljivo, oblačno, poput vremena ovih dana, ne vide izlazak iz kruga koji nisu svjesno odabrali, povlače se u sebe. Onima koji im kroje sudbinu tako ustupaju najjaču municiju - svoju šutnju, strah i apatiju. Studenti su svježi dah u glavama olovnim od svakodnevne manipulacije, stresa, fizičkog i psihičkog iscrpljivanja, otuđivanja. Neprekidno se stvarnost pokušava prikazati nepromjenjivom, zadatom. Duh slomiti skepsom. Zaboravljaju da je naš razigrani duh još gladan rasprava, tribina i, prije svega, želje za promjenom. Nadam se i vaš.
Domagoj Mihaljević
(student 4. god. EFZG-a)
Otvoreno "Studentski zahtjevi za besplatno školovanje", 1.12.2009.
http://www.hrt.hr/?id=enz&tx_ttnews%5Bcat%5D=170
Nataša Škaričić; Otvoreno pismo Jadranki Kosor "Ne pljujte po studentima jer će Vam se to vratiti u lice"
Ovo Vam javno pismo ne upućujem kao novinarka nego kao roditelj jednog od studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji su se odlučili na blokadu nastave do ispunjenja studentskih zahtjeva za besplatnim školovanjem.
Smatrajte slobodno ovo pismo konfliktom interesa budući da koristim privilegirani status novinara kako bi vas upozorila na nešto u što je uključen član moje obitelji. Mislite, uostalom, što god hoćete o ovome što pišem, važno je jedino što ćete napraviti.
Moj sin je odličan student treće godine dvopredmetnog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sve ispite daje u ljetnom ispitnom roku, s prosjekom ocjena 4,6.
Za njega je studiranje besplatno.
Moj sin je dio familije u kojoj je profesorski i intelektualni rad najčešće zanimanje unatrag četiri generacijska koljena.
Moj sin za 18. rođendan nije dobio automobil i nema skupi mobitel.
Ne znam poznajem li ga još uvijek dovoljno – budući da je u međuvremenu postao odrasla osoba - ali gotovo sam uvjerena da takvih želja i nema.
Za razliku od novinarskog dijela najbliže obitelji, jako je pristojan i tih.
Posve sam sigurna da u studentskim aktivnostima ne sudjeluje u prvim redovima, da ne traži medijsku pažnju, niti zaziva incidente, već da potiho uživa u tome što je dio pokreta jedne generacije u koji vjeruje.
Spreman je satima argumentirati zašto je financiranje studiranja ovisno o normiranju studentskog učinka neutemeljeno, nepravedno, neznanstveno i protivno osnovnoj ideji obrazovanja kao prava.
Mnoge njegove kolege s fakulteta koji također sudjeluju u blokadi osobno poznajem, i mogu jamčiti da su slični.
Dakle, potpuno je netočno da u studentskim prosvjedima sudjeluju propali i zapušteni đaci, nasilni ideolozi, marksistički provokatori s dreadlocksima i ostala studentska stoka sitnog zuba, kako to Vašoj Vladi skloni mediji prikazuju.
Ne bih se zgrozila ni nad takvim 20-godišnjacima, dapače, no to je neka sasvim druga priča.
Svaki dan doma razgovaramo o studentskoj blokadi, pri čemu ga uvjeravam da je ovaj put treba obustaviti, no i to je neka sasvim druga priča.
Ono što želim reći je sljedeće: u utorak navečer sam gledala televizijske reportaže o mirnom prosvjedu ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, te sam imala prilike vidjeti kako neki djelatnici ministarstva gaze studente, udaraju ih cipelama, pljuju i viču "stoko" i "marvo".
Ništa posebno: studentski pokreti u povijesti pamte daleko veće žrtve od vrijeđanja, u skladu s ciljevima pobuna i političkim trenucima i sistemima u kojima su se odvijali.
Unatoč tome, osjetila sam nelagodu, a zatim bijes kakav ne pamtim u svojoj novinarskoj karijeri.
Osim zato što se na mjestu pljuvanja nalazio i moj sin, za takvu reakciju imam još neke razloge.
Ovo je zemlja politički, kreativno i intelektualno toliko pasivnog naroda da se praktički može smatrati mrtvim.
S druge strane, ovo je zemlja u kojoj se desetljećima izmjenjuju razne vlasti kojima je prvenstveni cilj krasti, potplaćivati, zaobilaziti sva civilizacijska i civilizirana ponašanja, uništavati javni sektor, urbanizam, zdravstvo, obrazovanje i sve ostalo, na sve moguće dostupne načine.
Ovo je zemlja u kojoj su mediji uglavnom zatvoreni za ozbiljne, pametne i argumentirane teme, a zaradu ostvaruju na tuđim toplesima, smaku svijeta, astrologiji, dvoglavim daždevnjacima i ostalim čudovištima iz svijeta politike, zabave i sporta.
Ovo je zemlja u kojoj ništa inteligentno i profinjeno ne može dobiti prednost.
Stoga se većina pristojnih i obrazovanih ljudi slaže da odavno nije bilo tako pozitivnog pokreta kao što je studentska blokada, ona koja se dogodila na proljeće.
Po meni, ona je ove jeseni u nekoliko dana izgubila smisao zahvaljujući medijima koji su od studenata napravili lakrdijaše i probisvijete, ne znajući o čemu pišu. Naročito je izgubila smisao kada je u važnom mediju, koji Vam je blizak i sklon, osvanuo ovakav naslov: "Prekinite terorizirati one koji žele učiti".
Taj apel, ma koliko sramotan bio, govori da se studenti trebaju povući iz prostora javnog djelovanja budući da javnost ne mari za ono što žele poručiti.
Ideje nisu nužno bolest koja se širi zarazom.
Ako ste tako odlučili, nemojte im dati ništa od onoga što traže: organizirajte školstvo i obrazovanje na loš i neproduktivan način do vječnosti. Poskupljujte ga ako želite.
Neka srednjoškolci za deset godina na upitnicima iz opće kulture odgovaraju da je Marx bio bradati pripadnik Mihajlovićevih hordi.
Maknite ih sa svojim policijskim oficirima s pločnika gdje jednom u 20 godina smetaju prolaznicima.
Međutim, dopustite li da činovnici jedinog ministarstva formalno zaduženog za obrazovanje djece pljuju po studentima i da ih nazivaju stokom, garantiram Vam da ste otkrili način kao da sve upropastite, pa čak i ono čega više uopće nema.
Ovakvo ponašanje još jednom govori da u Hrvatskoj ne postoji - ili je nebitan - sukob različitih mišljenja ili ideologija, već da hrpa neodgojenih i neobrazovanih divljaka iz državne uprave zlostavlja sve što miriše na ideju građanskog društva, te da povod može biti i to što su taj dan na dva sata zakasnili na ručak.
Uvjerena sam da bi dvosatno čekanje da se dosadne pubertetlije zasite prosvjeda bilo najplemenitiji gubitak vremena koji su ikada napravili na svom poslu.
Saberite se, gospođo Kosor, a onda prihvatite činjenicu da na dublje dno od ovoga ne biste smjeli pasti, ma koliko Vam se to činilo jednostavnim.
Objasnite Vašim činovnicima da oporavak ove zemlje počinje s pristojnošću i osjećajem poniznosti prema svakoj obavezi koju Vam je narod povjerio. Pored silnih novaca, dakako.
Ne pljujte po studentima jer će Vam se to vratiti u lice.
Nataša Škaričić
tekst preuzet s business.hr
Smatrajte slobodno ovo pismo konfliktom interesa budući da koristim privilegirani status novinara kako bi vas upozorila na nešto u što je uključen član moje obitelji. Mislite, uostalom, što god hoćete o ovome što pišem, važno je jedino što ćete napraviti.
Moj sin je odličan student treće godine dvopredmetnog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sve ispite daje u ljetnom ispitnom roku, s prosjekom ocjena 4,6.
Za njega je studiranje besplatno.
Moj sin je dio familije u kojoj je profesorski i intelektualni rad najčešće zanimanje unatrag četiri generacijska koljena.
Moj sin za 18. rođendan nije dobio automobil i nema skupi mobitel.
Ne znam poznajem li ga još uvijek dovoljno – budući da je u međuvremenu postao odrasla osoba - ali gotovo sam uvjerena da takvih želja i nema.
Za razliku od novinarskog dijela najbliže obitelji, jako je pristojan i tih.
Posve sam sigurna da u studentskim aktivnostima ne sudjeluje u prvim redovima, da ne traži medijsku pažnju, niti zaziva incidente, već da potiho uživa u tome što je dio pokreta jedne generacije u koji vjeruje.
Spreman je satima argumentirati zašto je financiranje studiranja ovisno o normiranju studentskog učinka neutemeljeno, nepravedno, neznanstveno i protivno osnovnoj ideji obrazovanja kao prava.
Mnoge njegove kolege s fakulteta koji također sudjeluju u blokadi osobno poznajem, i mogu jamčiti da su slični.
Dakle, potpuno je netočno da u studentskim prosvjedima sudjeluju propali i zapušteni đaci, nasilni ideolozi, marksistički provokatori s dreadlocksima i ostala studentska stoka sitnog zuba, kako to Vašoj Vladi skloni mediji prikazuju.
Ne bih se zgrozila ni nad takvim 20-godišnjacima, dapače, no to je neka sasvim druga priča.
Svaki dan doma razgovaramo o studentskoj blokadi, pri čemu ga uvjeravam da je ovaj put treba obustaviti, no i to je neka sasvim druga priča.
Ono što želim reći je sljedeće: u utorak navečer sam gledala televizijske reportaže o mirnom prosvjedu ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, te sam imala prilike vidjeti kako neki djelatnici ministarstva gaze studente, udaraju ih cipelama, pljuju i viču "stoko" i "marvo".
Ništa posebno: studentski pokreti u povijesti pamte daleko veće žrtve od vrijeđanja, u skladu s ciljevima pobuna i političkim trenucima i sistemima u kojima su se odvijali.
Unatoč tome, osjetila sam nelagodu, a zatim bijes kakav ne pamtim u svojoj novinarskoj karijeri.
Osim zato što se na mjestu pljuvanja nalazio i moj sin, za takvu reakciju imam još neke razloge.
Ovo je zemlja politički, kreativno i intelektualno toliko pasivnog naroda da se praktički može smatrati mrtvim.
S druge strane, ovo je zemlja u kojoj se desetljećima izmjenjuju razne vlasti kojima je prvenstveni cilj krasti, potplaćivati, zaobilaziti sva civilizacijska i civilizirana ponašanja, uništavati javni sektor, urbanizam, zdravstvo, obrazovanje i sve ostalo, na sve moguće dostupne načine.
Ovo je zemlja u kojoj su mediji uglavnom zatvoreni za ozbiljne, pametne i argumentirane teme, a zaradu ostvaruju na tuđim toplesima, smaku svijeta, astrologiji, dvoglavim daždevnjacima i ostalim čudovištima iz svijeta politike, zabave i sporta.
Ovo je zemlja u kojoj ništa inteligentno i profinjeno ne može dobiti prednost.
Stoga se većina pristojnih i obrazovanih ljudi slaže da odavno nije bilo tako pozitivnog pokreta kao što je studentska blokada, ona koja se dogodila na proljeće.
Po meni, ona je ove jeseni u nekoliko dana izgubila smisao zahvaljujući medijima koji su od studenata napravili lakrdijaše i probisvijete, ne znajući o čemu pišu. Naročito je izgubila smisao kada je u važnom mediju, koji Vam je blizak i sklon, osvanuo ovakav naslov: "Prekinite terorizirati one koji žele učiti".
Taj apel, ma koliko sramotan bio, govori da se studenti trebaju povući iz prostora javnog djelovanja budući da javnost ne mari za ono što žele poručiti.
Ideje nisu nužno bolest koja se širi zarazom.
Ako ste tako odlučili, nemojte im dati ništa od onoga što traže: organizirajte školstvo i obrazovanje na loš i neproduktivan način do vječnosti. Poskupljujte ga ako želite.
Neka srednjoškolci za deset godina na upitnicima iz opće kulture odgovaraju da je Marx bio bradati pripadnik Mihajlovićevih hordi.
Maknite ih sa svojim policijskim oficirima s pločnika gdje jednom u 20 godina smetaju prolaznicima.
Međutim, dopustite li da činovnici jedinog ministarstva formalno zaduženog za obrazovanje djece pljuju po studentima i da ih nazivaju stokom, garantiram Vam da ste otkrili način kao da sve upropastite, pa čak i ono čega više uopće nema.
Ovakvo ponašanje još jednom govori da u Hrvatskoj ne postoji - ili je nebitan - sukob različitih mišljenja ili ideologija, već da hrpa neodgojenih i neobrazovanih divljaka iz državne uprave zlostavlja sve što miriše na ideju građanskog društva, te da povod može biti i to što su taj dan na dva sata zakasnili na ručak.
Uvjerena sam da bi dvosatno čekanje da se dosadne pubertetlije zasite prosvjeda bilo najplemenitiji gubitak vremena koji su ikada napravili na svom poslu.
Saberite se, gospođo Kosor, a onda prihvatite činjenicu da na dublje dno od ovoga ne biste smjeli pasti, ma koliko Vam se to činilo jednostavnim.
Objasnite Vašim činovnicima da oporavak ove zemlje počinje s pristojnošću i osjećajem poniznosti prema svakoj obavezi koju Vam je narod povjerio. Pored silnih novaca, dakako.
Ne pljujte po studentima jer će Vam se to vratiti u lice.
Nataša Škaričić
tekst preuzet s business.hr
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
