petak, 18. prosinca 2009.

POLICIJA SNOSI ODGOVORNOST ZA NOVI NAPAD NA PROF. KURSARA

Studenti Fakulteta političkih znanosti najoštrije osuđuju ponovni napad na profesora Fakulteta političkih znanosti dr.sc. Tončija Kursara.



Smatramo da za treći fizički napad na profesora Kursara potpunu odgovornost snose Policijska uprava zagrebačka Ministarstva unutarnjih poslova i nadležna Policijska postaja Trnje. Naime, studenti Fakulteta političkih znanosti su još 18. lipnja 2009. nakon drugog fizičkog napada poslali dopis gore navedenim institucijama te zatražili da informiraju javnost o policijskoj istrazi i osiguraju policijsku zaštitu za profesora Kursara. Obje institucije nisu se udostojale čak ni odgovoriti na dopis pa su studenti 14. srpnja poslali i žalbu zahtijevajući da se odgovori prema Zakonu o upravnom postupku. Nadležne institucije ignorirale su čak i žalbu te i dalje nisu ništa poduzimale na otkrivanju počinitelja napada na profesora Kursara.

Prema našim saznanjima policija je prilikom ispitivanja sugerirala profesoru Kursaru da bude blaži na ispitima što smatramo porazom pravne države i društva znanja. Pitamo se kakva je to država gdje odgovorne institucije traže od profesora da snižavaju svoje kriterije ocjenjivanja kako bi ostali na životu.

Profesor Kursar uživa poštovanje kolega i studenata koji su mu na Skupštini studenata FPZG-a i peticijom iskazali bezrezervnu podršku. Želimo istaknuti i da je profesor Kursar javno podržao borbu studenata za javno financirano visoko obrazovanje. Odbijamo vjerovati da iza ovih brutalnih napada stoji student Fakulteta političkih znanosti, no ukoliko je to istina zahtijevamo osim najoštrijih kaznenih sankcija i izbacivanje odgovornog studenta s Fakulteta. Isto tako, ovim putem želimo demantirati medijske napise da je riječ o zahtjevnom profesoru na ispitima jer statistika i naše iskustvo pokazuje drugačije.

Strahujemo za život našeg profesora. Ukoliko policija uskoro ne uhiti napadača, najavljujemo zajednički prosvjed studenata i profesora Fakulteta političkih znanosti 12. siječnja 2010. godine ispred Ministarstva unutarnjih poslova.

Sastanak prosvjedne radne grupe

Sastanak prosvjedne održat će se danas, 18.12.2009., u 20h u prostorijama Zelena akcije (Frankopanska 1).

nedjelja, 13. prosinca 2009.

Sastanak grupe za medijske akcije




Sastanak grupe za medijske akcije održat će se sutra, 14.12.2009., u 19.30h.
Svi zainteresirani neka dođu ispred faksa u to vrijeme, nakon toga koordinator grupe će vas odvesti u slobodnu dvoranu (vjerovatno dvorana D).

Dođite, možda bude i grudanja (ako bude nešto od ovog snijega:))!

petak, 11. prosinca 2009.

Humanitarna akcija - aukcija fotografija

Pozivamo vas da sudjelujete u humanitarnoj akciji studenata FPZG-a - aukciji fotografija koja će se održati u srijedu, 16.12.2009., u seminaru V Fakulteta političkih znanosti s početkom u 19.00h.

Kupnjom fotografija koje trenutno krase zidove našeg fakulteta pomoći ćete gospodinu Franji Kardašu i njegovoj obitelji.

On je, naime, otac osmogodišnje djevojčice koja boluje od dijabetesa, celijakije i kronične upale štitne žlijezde. Tek prije nekoliko dana gospodin Kardaš je odustao od štrajka glađu pred Ustavnim sudom u Zagrebu nakon što mu je obećano brže rješavanje njegovog problema i dodjeljivanje statusa roditelja-njegovatelja kako bi mogao biti uz svoju kćerkicu i pružiti joj svu potrebnu njegu.

Unatoč dobrim vijestima o rješavanju njegova problema troškovi hrane i ostalih potrepština za njegovu bolesnu kćer iznose više od 5000kn mjesečno.

Dođite i kupite fotografiju...

Pomozimo onima kojima pomoć treba...

Neka se ovaj Božić jedno lice više nasmije...

Sastanak prosvjedne grupe

Sastanak prosvjedne grupe održat će se u 21h u srijedu, 16.12.2009. u prostorima Zelene Akcije!

Svi zainteresirani - pridružite se! :D

srijeda, 9. prosinca 2009.

Sastanak grupe za medijske akcije

Sastanak grupe za medijske akcije održat će se ovaj petak, 11.12.2009., u 17h u prostorima Zelene akcije (Frankopanska 1).

Sastanci grupe su otvoreni i svi zainteresirani mogu se pridružiti!

Vidimo se!

utorak, 8. prosinca 2009.

Stop cenzuri - sloboda novinarima!

Skupština HND-a smatra da je opća medijska situacija u Hrvatskoj na najnižim razinama u posljednjih desetak godina. Skupština HND-a zadužuje Izvršni odbor HND-a da na Dan ljudskih prava, 10. prosinca, organizira prosvjedni skup ispred Novinarskog doma u Zagrebu, kojim bi se ukazalo na sadašnje neodrživo medijsko stanje u Hrvatskoj!

Hrvatsko novinarsko društvo na Dan ljudskih prava, u četvrtak, 10. prosinca, u 11,30h na platou ispred Novinarskog doma u Perkovčevoj 2 u Zagrebu organizira prosvjedni skup pod imenom STOP CENZURI - SLOBODA NOVINARIMA. Cilj prosvjeda je upozoriti na loš položaj novinara u medijima. Nakon vrlo kratkih istupa nekoliko govornika, krenut ćemo od Rooseveltova trga Savskom ulicom, pa skrenuti u Crnatkovu te Runjaninovu ulicu gdje se nalazi zgrada Ministarstva kulture. Tamo ćemo za ministra kulture Božu Biškupića predati deklaraciju - skup kratkih zahtjeva, te se vratiti Marulićevim trgom opet do Perkovčeve.
Dođimo svi na naš novinarski prosvjed!

Zdenko Duka, predsjednik HND-a


"Ne dopustimo da zbog nesolidarnosti ne bude nikog tko bi digao glas kad dođe red na nas (da nam se oduzmu Ustavom zajamčena ljudska prava)!"

Dođite i podržite!

Akcija za Franju Kardaša









Slike s akcije studenata FPZG-a za Franju Kardaša, 7.12.2009.

Danas, 8.12., deveti je dan štrajka glađu gospodina Kardaša, a sa štrajkom nastavlja i dalje, dokle god netko od nadležnih ne reagira, dokle god ne prestanu okretati glavu i ne skrenu pogled na slova ispisana na papiru. Franin zahtjev - nikakve privilegije, nikakav luksuz, već temeljno ljudsko pravo - normalan život za svoju bolesnu kćer.

Na porti Fakulteta političkih znanosti još uvijek je škrabica u koju možete staviti priloge za Franju, koji će mu u petak biti uplaćeni na žiro račun.

Navratite do Franje! Zapamtite da nas ponekad na hladnoći može ugrijati jedino toplina srca.

nedjelja, 6. prosinca 2009.

Ne ignorirajmo vapaje onih kojima je potrebna pomoć! Pridružite se!

Dragi/drage građani/građanke,
pozivamo Vas na iskazivanje podrške, i moralne i financijske, gospodinu Franji Kardašu koji već šest dana štrajka glađu ispred Ustavnog suda u centru Zagreba te se na taj način bori za svoju bolesnu kćer. Podsjećamo, njegova kćer Monika boluje od čak tri bolesti (dijabetesa, celijakalije i upale štitnjače), njezini roditelji nemaju primanja, zbog bolesti maloj Moniki je potrebna posebna vrsta prehrane za koju njeni roditelji moraju izdvojiti 5000kn mjesečno, a država se nije udostojila ni da Monikinoj mami ili tati dodijeli status roditelja njegovatelja kako bi im barem malo olakšala situaciju.
Od jutra će na porti Fakulteta političkih znanosti biti postavljena škrabica u koju ćete moći ubaciti novčane priloge. U 12h bi se našli ispred ulaza na Fakultet i od tamo se uputili prema Ustavnom sudu u Varšavskoj 3 na Cvjetnom trgu. Tamo bismo sjeli s gospodinom Kardašem, dali mu moralnu potporu kao i sve donacije koje smo uspjeli prikupiti.
Stoga, pozivamo Vas sve da svojim dolaskom i davanjem potpore zajednički pokušamo nešto učiniti, da izvršimo medijski pritisak na odgovorne svojom prisutnošću i davanjem novčanih priloga pomognemo obitelji Kardaš. Gospodin Franjo Kardaš, ponavljamo, štrajka već 6 dana i sigurno neće još tako dugo moći izdržati. Svatko od Vas može sutra izdvojiti barem sat vremena slobodno, kao i nekoliko desetaka kuna kako bi pomogao.
Svatko od Vas se može naći u ovako teškoj situaciji. Kada bi se u njoj našli, i Vi bi ste se odlučivali na ovako radikalne i očajničke poteze baš kao što je to učinio gospodin Franjo Kardaš. I vi biste vapili za pomoći odgovornih institucija i drugih građana. Pokažite solidarnost i ispunite svoju moralnu i građansku dužnost tako što ćete podržati ovu inicijativu!
Zapamtite da nas ponekad na hladnoći može ugrijati samo toplina srca!

subota, 5. prosinca 2009.

pismo kolege s EFZG-a "sit-in studenata pred Ministarstvom: priča o neuzvraćenoj ljubavi"

Za Knjigu dojmova:


Sit-in studenata pred Ministarstvom: priča o neuzvraćenoj ljubavi


Tmurno je, oblačno, prohladno, vremenske prognoze ukazuju na kišu. Dominira tipično siv kasnojesenski vremenski kolaž. Jedan od onih koji u svojoj bezličnosti guta sve formate postojanja, brišući im sadržaj i smisao, a u našoj društvenoj vremensko-prostornoj dimenziji toliko uobičajen čak i onda kad ga ne vidimo. Nedostaje tek kiša da ispere i otjera one malobrojne studente okupljene pred Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, koji još nemaju volje prihvatiti rezignaciju kao životni moto i model svakodnevne egzistencije, usprkos neprestanom i snažnom pritisku obezličenog svijeta politike i korporativne kulture u čijem ritmu već mnogi neumorno (rijetki i dobrovoljno) odavno plešu. Isprala bi kiša možda i njih, ali nema tog dažda koji će isprati nebrigu, licemjerje, podvale i sramotno ponašanje instutucije znane kao Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa i njezinih zaposlenika. Na kraju dana, što god učinili, njihovo je ponašanje neisperivo. No, krenimo redom.


Mali funkcionari i velike taštine


U organizaciji studenata Fakulteta političkih znanosti, kojima su se pridružile kolegice i kolege pojedinih drugih fakulteta, zamišljeno je okupljanje pred Ministarstvom, predaja kuvertiranih zahtjeva za besplatnim obrazovanjem te formiranje kruga oko zgrade Ministarstva držeći se za ruke. Simboličnim zagrljajem funkcionalno je odaslan poziv za prestankom ignoriranja i oglušavanja o studentske precizno i beskompromisno formulirane ciljeve vezane za besplatno obrazovanje na svim obrazovnim razinama kao i izvršen pokušaj osvješćivanja medijski svakodnevno manipulirane javnosti o nužnosti suprotstavljanja malignoj praksi nezadrživih nasrtaja na temeljna ljudska prava i vrijednosti.


Međutim, dok za studente adresa Ministarstva nedvosmsleno predstavlja mjesto kojem se treba uvijek iznova obraćati kao instituciji koja nominalno štiti javni interes, ministarski birokratski ešalon svoju poziciju (gledano i urbanistički) doživljava kao mjesto mira, tišine, odomra i, prije svega, odmaka od te zamorne studentske "dječurlije" i njihove dernjave.


Ne, nema afekcije između ovih skupina, koliko god oni bili nominalno prezentirani kao "suradnici", osobe među kojima se njeguje "prijateljski odnos", kotačići u istom mehanizmu. Nikada afekcije nije ni bilo, jer briga o općem interesu ne stanuje na adresi Ministarstva. Tamo stanuju mali funkcionari i velike taštine a jedina briga koju njeguju neraskidivo je zakovana u revno i uredno održavanje postojećeg dobro uhodanog sustava nerazmišljanja, koji počinje već s prvim danom škole, a tamo gdje je moguće i dodatno induciranog pretpostavkama i okolnostima za njegovo masno naplaćivanje, tzv. poticanje izvrsnosti. Uostalom, trebaju nam "izvrsni kadrovi" koji će lakše tržiti naučeno, a ne radna snaga sposobna kritički razmišljati.


Sit-in - siti obećanja


U trenutku kad je studentski zagrljaj biva protumačen kao još jedna paradna razbibriga dosadnih geliptera, odgovor stiže u obliku formiranja klasičnog sit-ina, organizacijski vrlo kvalitetno provedenog, kojim se svjesno blokirao izlaz iz Ministarstva i ušlo u konfrontaciju s zaposlenicima Ministarstva koji su htjeli izaći, s namjerom uzrokovanja minimalne neugodnosti koja će pokušati potaknuti promišljanje visokoobrazovne strategije, ciljeva, politike, planova ili kako god se već zvao sustavni model odbijanja pristanka na zahtjeve čvrsto utemeljene u samom temelju društva.


Umjesto ministra govorili su njegovi podređeni. Govorili su biranim rječnikom s nevjerojatnim izrazima gađenja na licima, premda je razina intenziteta konfrontacije bila minimalna i premda je bilo savršeno jasno da je samo pitanje minute kada će ih policija osloboditi "zatočeništva" u Ministarstvu. Na uzastopne studentske povike 'Sjednite s nama' nitko nije sjeo. Pločnik je hladan, a fotelja u Ministarstvu udobna. Ipak, kao što znamo, manje se sjedi u foteljama a više na ušima, inače bi već odavno čuli i razumijeli.


Medijski spektakl


Suprotno Ministarstvu jako dobro čuju mainstream mediji u Hrvatskoj (javni ili korporativni svejedno), ali samo ono što njima odgovara. Ljudi moraju biti informirani, objektivnost je ipak opcionalna. Prigovor o želji studenata za medijskim senzacionalizmom treba otkloniti jer na medije ionako ne mogu utjecati, ali i zbog unaprijed formiranog medijskog stava kako će izvještavati o studentskoj borbi za besplatno obrazovanje. Što god studenti učinili, bilo javni bilo korporativni mainstream mediji pronaći će način za fabriciranjem onog što se doista dogodilo i nepromjenjivom produkcijom etiketa i najperfidinje difamacije. Blokada nastave etiketirat će se "terorom manjine nad većinom", prosvjed obezvrijediti zbog navodnog malog odaziva, a sit-in okarakterizirati protestom "na rubu incidenta". Preostaje tek uz postojeće metode pronalaziti nove, kreativne, maštovite ali i neugodne po nositelje funkcija državne vlasti dok se na mainstream medije pritom ne treba obazirati. Ako je nešto izvjesno, onda je to neodustajanje od želje za promjenom postojećeg stanja.


Zbogom, apatijo


U glavama većine ljudi je tmurno, zagušljivo, oblačno, poput vremena ovih dana, ne vide izlazak iz kruga koji nisu svjesno odabrali, povlače se u sebe. Onima koji im kroje sudbinu tako ustupaju najjaču municiju - svoju šutnju, strah i apatiju. Studenti su svježi dah u glavama olovnim od svakodnevne manipulacije, stresa, fizičkog i psihičkog iscrpljivanja, otuđivanja. Neprekidno se stvarnost pokušava prikazati nepromjenjivom, zadatom. Duh slomiti skepsom. Zaboravljaju da je naš razigrani duh još gladan rasprava, tribina i, prije svega, želje za promjenom. Nadam se i vaš.






Domagoj Mihaljević

(student 4. god. EFZG-a)

Otvoreno "Studentski zahtjevi za besplatno školovanje", 1.12.2009.

http://www.hrt.hr/?id=enz&tx_ttnews%5Bcat%5D=170

Nataša Škaričić; Otvoreno pismo Jadranki Kosor "Ne pljujte po studentima jer će Vam se to vratiti u lice"

Ovo Vam javno pismo ne upućujem kao novinarka nego kao roditelj jednog od studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji su se odlučili na blokadu nastave do ispunjenja studentskih zahtjeva za besplatnim školovanjem.

Smatrajte slobodno ovo pismo konfliktom interesa budući da koristim privilegirani status novinara kako bi vas upozorila na nešto u što je uključen član moje obitelji. Mislite, uostalom, što god hoćete o ovome što pišem, važno je jedino što ćete napraviti.

Moj sin je odličan student treće godine dvopredmetnog studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sve ispite daje u ljetnom ispitnom roku, s prosjekom ocjena 4,6.

Za njega je studiranje besplatno.

Moj sin je dio familije u kojoj je profesorski i intelektualni rad najčešće zanimanje unatrag četiri generacijska koljena.

Moj sin za 18. rođendan nije dobio automobil i nema skupi mobitel.

Ne znam poznajem li ga još uvijek dovoljno – budući da je u međuvremenu postao odrasla osoba - ali gotovo sam uvjerena da takvih želja i nema.

Za razliku od novinarskog dijela najbliže obitelji, jako je pristojan i tih.

Posve sam sigurna da u studentskim aktivnostima ne sudjeluje u prvim redovima, da ne traži medijsku pažnju, niti zaziva incidente, već da potiho uživa u tome što je dio pokreta jedne generacije u koji vjeruje.

Spreman je satima argumentirati zašto je financiranje studiranja ovisno o normiranju studentskog učinka neutemeljeno, nepravedno, neznanstveno i protivno osnovnoj ideji obrazovanja kao prava.

Mnoge njegove kolege s fakulteta koji također sudjeluju u blokadi osobno poznajem, i mogu jamčiti da su slični.

Dakle, potpuno je netočno da u studentskim prosvjedima sudjeluju propali i zapušteni đaci, nasilni ideolozi, marksistički provokatori s dreadlocksima i ostala studentska stoka sitnog zuba, kako to Vašoj Vladi skloni mediji prikazuju.

Ne bih se zgrozila ni nad takvim 20-godišnjacima, dapače, no to je neka sasvim druga priča.

Svaki dan doma razgovaramo o studentskoj blokadi, pri čemu ga uvjeravam da je ovaj put treba obustaviti, no i to je neka sasvim druga priča.

Ono što želim reći je sljedeće: u utorak navečer sam gledala televizijske reportaže o mirnom prosvjedu ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, te sam imala prilike vidjeti kako neki djelatnici ministarstva gaze studente, udaraju ih cipelama, pljuju i viču "stoko" i "marvo".

Ništa posebno: studentski pokreti u povijesti pamte daleko veće žrtve od vrijeđanja, u skladu s ciljevima pobuna i političkim trenucima i sistemima u kojima su se odvijali.

Unatoč tome, osjetila sam nelagodu, a zatim bijes kakav ne pamtim u svojoj novinarskoj karijeri.

Osim zato što se na mjestu pljuvanja nalazio i moj sin, za takvu reakciju imam još neke razloge.

Ovo je zemlja politički, kreativno i intelektualno toliko pasivnog naroda da se praktički može smatrati mrtvim.

S druge strane, ovo je zemlja u kojoj se desetljećima izmjenjuju razne vlasti kojima je prvenstveni cilj krasti, potplaćivati, zaobilaziti sva civilizacijska i civilizirana ponašanja, uništavati javni sektor, urbanizam, zdravstvo, obrazovanje i sve ostalo, na sve moguće dostupne načine.

Ovo je zemlja u kojoj su mediji uglavnom zatvoreni za ozbiljne, pametne i argumentirane teme, a zaradu ostvaruju na tuđim toplesima, smaku svijeta, astrologiji, dvoglavim daždevnjacima i ostalim čudovištima iz svijeta politike, zabave i sporta.

Ovo je zemlja u kojoj ništa inteligentno i profinjeno ne može dobiti prednost.

Stoga se većina pristojnih i obrazovanih ljudi slaže da odavno nije bilo tako pozitivnog pokreta kao što je studentska blokada, ona koja se dogodila na proljeće.

Po meni, ona je ove jeseni u nekoliko dana izgubila smisao zahvaljujući medijima koji su od studenata napravili lakrdijaše i probisvijete, ne znajući o čemu pišu. Naročito je izgubila smisao kada je u važnom mediju, koji Vam je blizak i sklon, osvanuo ovakav naslov: "Prekinite terorizirati one koji žele učiti".

Taj apel, ma koliko sramotan bio, govori da se studenti trebaju povući iz prostora javnog djelovanja budući da javnost ne mari za ono što žele poručiti.

Ideje nisu nužno bolest koja se širi zarazom.

Ako ste tako odlučili, nemojte im dati ništa od onoga što traže: organizirajte školstvo i obrazovanje na loš i neproduktivan način do vječnosti. Poskupljujte ga ako želite.

Neka srednjoškolci za deset godina na upitnicima iz opće kulture odgovaraju da je Marx bio bradati pripadnik Mihajlovićevih hordi.

Maknite ih sa svojim policijskim oficirima s pločnika gdje jednom u 20 godina smetaju prolaznicima.

Međutim, dopustite li da činovnici jedinog ministarstva formalno zaduženog za obrazovanje djece pljuju po studentima i da ih nazivaju stokom, garantiram Vam da ste otkrili način kao da sve upropastite, pa čak i ono čega više uopće nema.

Ovakvo ponašanje još jednom govori da u Hrvatskoj ne postoji - ili je nebitan - sukob različitih mišljenja ili ideologija, već da hrpa neodgojenih i neobrazovanih divljaka iz državne uprave zlostavlja sve što miriše na ideju građanskog društva, te da povod može biti i to što su taj dan na dva sata zakasnili na ručak.

Uvjerena sam da bi dvosatno čekanje da se dosadne pubertetlije zasite prosvjeda bilo najplemenitiji gubitak vremena koji su ikada napravili na svom poslu.

Saberite se, gospođo Kosor, a onda prihvatite činjenicu da na dublje dno od ovoga ne biste smjeli pasti, ma koliko Vam se to činilo jednostavnim.

Objasnite Vašim činovnicima da oporavak ove zemlje počinje s pristojnošću i osjećajem poniznosti prema svakoj obavezi koju Vam je narod povjerio. Pored silnih novaca, dakako.

Ne pljujte po studentima jer će Vam se to vratiti u lice.


Nataša Škaričić

tekst preuzet s business.hr

petak, 4. prosinca 2009.

Pogledajte naše snimke s provjeda ispred MZOS-a, 1.12.2009.

Što se zaista događalo:


http://www.youtube.com/watch?v=SrFgHvS7hK0

četvrtak, 3. prosinca 2009.

izjava za medije, 4.12.2009.

Izjava za medije, 04.12.2009.


Povodom minulog prosvjeda koji smo održali pred Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa želimo iznijeti činjenice koje u nekim medijima nisu bile adekvatno prikazane.

Želimo naglasiti kako je prosvjed od strane studenata bio potpuno nenasilan čemu u prilog ide i javna potpora Centra za mirovne studije koji pohvaljuje ponašanje i metode studenata, a osuđuje ponašanje nekih djelatnika MZOŠ-a. Naime, policija je svoj posao odradila korektno, no neki od djelatnika Ministarstva bili su agresivni te su se neprimjereno ponijeli prema studentima. Tijekom prosvjeda su studente polijevali vodom, vrijeđali nazivavši ih stokom i marvom, pljuvali, a neki nisu prezali niti od fizičkog nasrtaja. Također želimo naglasiti kako su studenti bez oklijevanja propustili trudnice i bolesne te su im čak skupljali novac za taxi kako im naša akcija ne bi prouzrokovala nikakve neugodnosti.

Ovom prilikom želimo zahvaliti svim djelatnicima Ministarstva koji su nam za vrijeme akcije izrazili podršku premda su zbog nas par sati zakasnili svojim obiteljima.

Unatoč svemu, ministar Fuchs se prema svojim posljednjim izjavama i dalje pravi da ne razumije studentske zahtjeve te krivim interpretacijama pokušava manipulirati javnošću. Naime, bolonjski sustav onemogućuje vječne studente na koje se ministar poziva diskreditirajući naš zahtjev, a prijedlog Ministarstva na novi način omogućuje daljnju komercijalizaciju visokog obrazovanja te pristup obrazovanju ostaje nejednak.

Nastavljamo s daljnjim akcijama do ostvarenja naših zahtjeva.

Jednakost nije na prodaju!


Skupština FPZG-a

srijeda, 2. prosinca 2009.

Podrška Regionalne adrese za nenasilno djelovanje, Centra za mirovne studije te Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka

Pročitajte podršku Regionalne adrese za nenasilno djelovanje, Centra za mirovne studije te Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka jučerašnjem nenasilnom prosvjedu nezavisne studentske inicijative u organizaciji studenata Fakulteta političkih znanosti ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.



"Podrška Regionalne adrese za nenasilno djelovanje, Centra za mirovne studije te Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka nenasilnom prosvjedu Nezavisne studentska inicijative ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta

Mirno ili nenasilno?

Nakon jučerašnjih prosvjeda ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta pitamo se jesu li se doista aktivnosti Nezavisne studentske inicijative od početnih mirnih demonstracija izrodili u nešto suprotno, sebi oprečno? Budući da su, kako izvještava novinarka HRT dnevnika bili „ na granici incidenta“.

Ova tvrdnja nas vodi do pitanja, je li mir samo onda kada nema incidenata, dok se držimo za rukice i zajedno pjevamo? Ili možda mir jest upravo „najmirniji“ ili „najmirotvorniji“ kada se za njega borimo kroz suprotstavljanje nepravdi, neredu koji se uporno želi predstaviti kao red?

Studenti/ce koje ponovno blokiraju više fakulteta u RH izabrali/e su nenasilan otpor za postizanje svoga cilja. Tko protestira, izabrao je biti dionikom sukoba. Izabrali su javno pokazati da nešto nije u redu, da postoji nepravda i da je žele učiniti VIDLJIVOM u javnosti. Dok hodaju držeći se za ruke, dok pjevaju, dok govore u mikrofon. Sve to služi jednoj poruci: nešto treba u-rediti jer nešto nije u redu, a naizgled je „mirno, bez incidenata“. Protest poručuje da, naprotiv, nešto treba promijeniti, jer nekima je dobro, a mnogima nije. Nešto treba popraviti, jer se čini da je sve ispravno, ali oni koji prosvjeduju pokazuju da nije.

Nenasilan otpor je legitiman i još više, on je za zajednicu blagodat. Mnogi na raznim razinama vide da nešto ne valja, nenasilnim protestom organiziraju se građani koji to isto javno kažu.

Nenasilje prepoznajemo u ponašanju prosvjednika koji u svojoj borbi napadaju problem, a ne vrijeđaju osobe. I predlažu alternativu. To možemo vidjeti na svakom video zapisu jučerašnjeg prosvjeda. Način na koji studenti međusobno komuniciraju, način na koji komuniciraju s drugima, kako se obraćaju policiji, to je nenasilan način.
Posebno je to očito u kontrastu prema načinu kako su komunicirali sa studentima blokirani službenici Ministarstva. Bili su iznervirani što ne nogu napustiti radno mjesto nakon isteka radnog vremena. Neki od njih su pljuvali, neki nogom šutirali, neki vrijeđali. Legitimno je njihovo osjećanje, ali njihov način kako izražavaju svoje nezadovoljstvo je nasilan.

I studenti/ce su nezadovoljni/e, njihovi zahtjevi nisu prihvaćeni (još), ministar se nije niti pojavio, a ipak do kraja protesta komuniciraju veselje, ne vrijeđaju. Drugačiji su.
Dajemo podršku NJIHOVOM NENASILNOM PONAŠANJU i želimo da u njemu ustraju. Ne bismo nikako, ali nikako, htjeli da se izrode u one koji pljuju, druge, udaraju nogama ili im govore uvredljive riječi.

Isto tako zadovoljni smo ŠTO SMETAJU, jer znamo da bez ometanja nema ni promjena. Slažemo se što remete prividni mir koji nije mir aktivnih građana nego pasivnost. Pasivnost je mnogo opasnija od „protesta na rubu incidenta“. Jer podržava nepravedno stanje, samo da se ništa ne događa. Jer se lako izrodi u udaranje i pljuvanje kada dođe trenutak nemoći i ljutnje.

Ovom podrškom PROTIVIMO SE ignoriranju i obezvređivanju zahtjeva studenata, protivimo se dezinformaciji kako se eto traži da lijenčine studiraju za badava. PODRŽAVAMO studente jer se slažemo da je znanje „besplatno“ kao duhovna vrijednost koja ne podliježe zakonima slobodnog tržišta. Podržavamo misao vodilju ZNANJE NIJE ROBA. Znamo da je i te kako moguće javno obrazovanje financirati iz proračuna koji pune porezni obveznici. Znamo da novaca ima, još samo treba volje da se on usmjeri za obrazovanje.

Znanje kakvo zagovara Nezavisna studentska inicijativa gradi mir koji ne izbjegava probleme i može doći do ruba incidenta, ali mir koji ne poznaje ignoriranje, pljuvanje, udaranje ljudi nogom, nikada, niti u situaciji ljutnje. Sukobi ukazuju na nepravdu i takvi su nam dobrodošli! Oni su šansa za promjenu na bolje. Ako ih možemo rješavati na način koji nam pokazuju studenti: uporno, nenasilno, nasmiješeno, kreativno. Na tom PRIMJERU i poticaju smo im duboko zahvalni.

2. prosinca 2009.

RAND – Regionalna adresa za nenasilno djelovanje sesvete
Centar za mirovne studije Zagreb
Centar za mir nenasilje i ljudska prava Osijek"

Prosvjed ispred MZOS, 1.12. 2009.